Dobila sam jako lijep Nespresso aparat za kavu kao poklon za rođendan od jedne prijateljice. Mada je malo velik, lijepo se uklopio u kuhinju i drago mi je da imam jednu takvu uspomenu na nju koju vidim svaki dan dok kuham.
Jedini problem je što taj aparat za kavu uopće nisam koristila u startu (zato sada i pričam ovu priču), jer sam bila pobornik toga da je samo turska kava prava kava ustvari. To je čisto iz razloga što nitko iz obitelji ne pije tu kavu, jer je to u našem balkanskom mentalitetu kao vodica koja ostane kad operemo onu džezvu u kojoj smo skuhali pravu tradicionalnu crnu kavu.
Stoga bi netko rekao, pa što ste onda taj aparat za kavu uopće zadržali? Takvo pitanje bilo bi na mjestu, još bi čovjek pomislio kako volim skupljati nepotrebne stvari čisto iz sentimentalnih razloga, kao neki mali hrčak. Stoga stvarno i moram priznati da sam i ja sama u početku razmišljala što će nam u kuhinji tako glomazan aparat za kavu, a ne pijemo tu vrstu kave – no, emocije i želja da sačuvam poklon za uspomenu bili su jači od zdravog razuma.
Ipak, nije trebalo dugo da me vrag natjera da ipak taj aparat za kavu i isprobam, zato jer mi je ta ista frendica za imendan koji je bio nedugo nakon rođendana kupila i nekoliko kutija raznih Nespresso kapsula. I naravno,, s obzirom na takav razvoj događaja stvarno više nisam imala nikakvih valjanih izgovora zašto da sada taj aparat za kavu stvarno ne i isprobati?
I kao svaki nevjerni Toma – naravno da sam se oduševila i nakon nekog vremena i navukla. Znam da je smiješno sada tako komentirati, ali stvarno se tako i dogodilo. Sada mi je taj aparat za kavu neizbježan dio jutarnjeg rituala i brzo sam odustala od svojih tradicionalnih uvjerenja. Vidi se kako nam komocija često baca uvjerenja u vjetar.…
